Documents

6 views

Žorž Simenon - Megre 2 - Pokojni gospodin Gallet.pdf

Georges Simenon Pokojni gospodin Gallet S francuskoga preveo Predrag Raos FOKUS 1 Tlaka Prvi susret između komesara Maigreta i mrtvaca, s kojim će proživjeti nekoliko tjedana u najnezgodnijoj intimnosti, odigrao se 27. lipnja 1930. u okolnostima koliko banalnim, toliko i bolnim i nezaboravnim. Nezaboravnim ponajviše stoga što je, ima tome tjedan dana, Pravosudna policija počela
of 88
All materials on our website are shared by users. If you have any questions about copyright issues, please report us to resolve them. We are always happy to assist you.
Share
Transcript
  Georges Simenon  Pokojni gospodin Gallet  S francuskoga preveo Predrag Raos FOKUS  1Tlaka Prvi susret između komesara Maigreta i mrtvaca, s kojim će proživjeti nekoliko tjedana najnezgodnijoj intimnosti, odigrao se 27. lipnja 1930. u okolnostima koliko banalnim, toliko i bolnimi nezaboravnim. Nezaboravnim ponajviše stoga što je, ima tome tjedan dana, Pravosudna policija počela primatiobavijest za obaviješću, sve u najavu da 27. u Pariz dolazi španjolski kralj, te podsjećajući na zatakav slučaj propisane mjere.Osim tog načelnik Pravosudne policije bio je u Pragu, gdje je pomagao u pripremama za kongreo znanstvenoj kriminalistici. Donačelnika su pak pozvali u njegovo selo na normandijskoj obali jer mu se razbolio jedan od mališana.Maigret je među svim komesarima bio najstariji, pa je morao preuzeti brigu o svemu, i to još ponesnosnoj žezi, i s ljudstvom koje su ljetovanja srezala na najstroži minimum.I onda su baš 27. srpnja, u rane jutarnje sate, u ulici Piepus otkrili ubijenog trgovca krojački potrepštinama.Ukratko rečeno, već ujutro u devet svi su raspoloživi inspektori već bili otišli na kolodvor Bois-de-Boulogne na doček španjolskog suverena.Maigret je dao otvoriti prozore, pa su na propuhu zatreskala vrata a po stolovima se zavaljali papiri.U devet sati i nekoliko minuta stigao je brzojav iz Neversa: mile Gallet, trgovački putnik, boravište Saint-Forgeau, Saine-et-Marne, ubijen noću s 25. na 26.,hotel La Loire u Sancerreu. Mnogo čudnih detalja. Molim javiti obitelji radi identifikacije. Ako jmoguće, poslati inspektora iz Pariza. Maigretu nije bilo druge nego da se sam zaputi u Saint-Fargeau, za koji još samo sat ranije nije uopćni znao da postoji, i to na tek trideset pet kilometara od prijestolnice.A nije znao ni vozni red. Kad je stigao na Lyonski kolodvor, rekoše mu da lokalni samo što nijekrenuo, pa je potrčao i u zadnji se čas ubacio u posljednji vagon.To mu je bilo dovoljno da se okupa u znoju. Ostatak je putovanja proveo u obnavljanju daha i brisanju znoja, jer je bio korpulentan.Kad je stigao u Saint-Fargeau, bio je jedini putnik koji je sišao s vlaka, a onda se nekoliko minutšetao po razmekšanom asfaltu perona prije nego što je napokon uspio naći željezničara.“Gospodin Gallet? Odmah na početku glavne lokalne ulice... Na vili je ploča, i piše  Lesarguerites...  Usput, to je gotovo jedina dovršena zgrada.”Maigret je skinuo sako, gurnuo maramicu pod polucilindar da zaštiti zatiljak, zato što je  spomenuta aleja bila široka dvije stotine metara, i prohodna samo u sredini, gdje od sjene nije bilo nitraga.Sunce je imalo tužnu, bakrenu boju. Muhe su peckale baš pobješnjelo, najavljujući oluju. Ni žive duše da oživi krajolik i uputi putnika.Kvart nije bio drugo doli silna šuma, zacijelo nekoć dio plemićkog imanja. Morao se zadovoljititime da pođe za mrežom geometrijskih puteljaka, nalik na otkose, sve slijedeći električne kablovekoji će buduće vile napajati svjetlom.Pa ipak, nasuprot kolodvoru jedna je parcela već bila uređena, s fontanama i vodoskocima umozaiku. Na drvenoj je baraci stajala ploča, a na njoj:  Agencija za prodaju zemljišta.  Kraj nje sedizao plan na kojem su sve te prazne ulice već dobile ime po političarima i generalima.Svakih pedeset metara Maigret bi izvadio rubac da se obriše, pa ga vratio na zatiljak u koji ga jeveć počelo paliti sunce.Tu i tamo vidjeli su se zametci građevina, plohe zida s kojeg su otišli zidari, otjerani žegom. Na najmanje dva kilometra od kolodvora napokon je našao Les Marguerites, vilu u neodređenengleskom stilu, pod crvenim crijepom i složena oblika, i s vrtom koji je, od nečeg što će jošnekoliko godina biti šuma, odvajao rustikalni zid.Kroz otvorene je prozore na prvom katu opazio krevet i na njemu presavijeni madrac. Na prozor se zračila posteljina.Pozvonio je. Škiljava sluškinja tridesetih godina pogledala ga je kroz prozorčić, i dok se premišljala da li da mu otvori, Maigret je navukao sako.“Gospođu Gallet, smijem li zamoliti...?”“A tko izvoli...?” No jedan drugi glas iznutra već je upitao:“Što je bilo, Eugénie?”I sad se na stubama pojavila i sama gospođa Gallet, pa uzdignute brade pričekala uljezovoobjašnjenje.“Nešto vam je ispalo”, zamijetila je nimalo prijazno, jer je digao šešir, zaboravivši pritomrupčić, koji mu je pao na zemlju.Sabrao se, prožvakao nekoliko nerazgovjetnih slogova, pa se predstavio.“Komesar Maigret, iz Prve mobilne brigade. Želio bih s vama razmijeniti nekoliko riječi.”“Sa mnom?”Okrenula se prema sluškinji.“A na što vi još čekate?”Što se pak tiče gospođe Gallet, Maigret je o njoj već stekao mišljenje. Bila je to žena pedesetigodina, i iskreno govoreći, baš odbojna. Usprkos jutarnjem satu, žezi, usamljenosti vile, već se bilanaoružala haljinom sljezove boje, a iz njezine krute frizure nije stršila ni jedna prosijeda vlas. I onda,vrat, prsa i ruke, bili su joj prekriveni zlatnim lancima, broševima i zveckavim privjescima. Nevoljko je povela gosta u salon. Prolazeći kraj odškrinutih vrata, Maigret je bacio pogled kuhinju, svu u bijelom, svjetlucavu od bakra i aluminija.
We Need Your Support
Thank you for visiting our website and your interest in our free products and services. We are nonprofit website to share and download documents. To the running of this website, we need your help to support us.

Thanks to everyone for your continued support.

No, Thanks